Što je to Manualna terapija?

Što je to Manualna terapija?

Manualna terapija može se definirati kao:

"...korištenje ruku na ljekovit i iscjeliteljski način ili tehnika koja uključuje dodir s terapijskom namjerom..."[1].

Postoji širok raspon disciplina koje koriste manualne terapijske metode za liječenje i upravljanje patologijama i disfunkcijama kao primarnom metodom liječenja ili u kombinaciji s drugim tretmanima. Fizioterapeuti se ponekad smatraju specijalistima za manualnu terapiju, ali i druge profesije poput osteopata, kiropraktičara i medicinskih sestara također koriste ručnu terapiju u liječenju. Ručna terapija djeluje kroz mnoštvo različitih mehanizama kako bi bila učinkovita, a razumijevanje fizioloških, neuroloških i psihofizioloških mehanizama je ključno za kliničko korištenje manualne terapije na kompetentan i siguran način [1].

Iz perspektive fizioterapije, manualna terapija je bitna i često korištena metoda liječenja za upravljanje disfunkcijom tkiva, zglobova i pokreta. Postoji nekoliko različitih glavnih pristupa ručnoj terapiji; vjerojatno najčešći, najjednostavniji oblik manualne terapije koji koriste fizioterapeuti su mobilizacije iz Maitlandove škole [2].

Maitland koncept

"Maitlandov koncept, naglašava specifičan način razmišljanja, kontinuiranu evaluaciju i procjenu te umjetnost manipulativne fizioterapije (znati kada, kako i koje tehnike primijeniti i prilagoditi ih pojedinom pacijentu) i potpunu predanost pacijentu." [3]

Primjena Maitland koncepta može biti na perifernim ili spinalnim zglobovima, oba zahtijevaju tehničko objašnjenje i razlikuju se u tehničkim pojmovima i učincima, međutim, glavni teorijski pristup je sličan za oba [4]. Koncept je nazvan po svom pioniru Geoffreyu Maitlandu koji je bio smatran pionirom muskuloskeletne fizioterapije, zajedno s nekoliko svojih kolega [5][2].

Ključne stavke

*Akcesorni pokret - pomoćni ili zglobni pokreti su pokreti zglobova koje pojedinac ne može izvesti samostalno. Ovi pokreti uključuju kotrljanje, okretanje i klizanje koji prate fiziološke pokrete zgloba. Pomoćni pokreti se ispituju pasivno kako bi se procijenio opseg i odgovor simptoma u otvorenom položaju zgloba. Razumijevanje ove ideje pomoćnih pokreta i njihovih disfunkcija je ključno za kliničku primjenu Maitland koncepta [4].

*Fiziološki pokret - pokreti koje osoba može aktivno postići i izvesti te se mogu analizirati za kvalitetu i odgovor simptoma [4].

*Pokret koji uzrokuje bol -izazivanje boli/simptoma pomicanjem zgloba u određenom smjeru tijekom kliničke procjene [4].

*Prekomjerni pokret(overpressure) - svaki zglob ima pasivni opseg pokreta koji premašuje njegov dostupni aktivni opseg. Da bi se postigao taj opseg, primjenjuje se istezanje na kraju normalnog pasivnog pokreta. Ovaj opseg gotovo uvijek ima stupanj nelagode, a procjena iščašenja ili subluksacije treba se provesti tijekom subjektivne procjene [4].

Početna procjena

Maitland koncept je fantastičan alat za pristup u početnoj procjeni jer se može koristiti za formiranje logične i zaključne hipoteze o prirodi uzroka poremećaja pokreta ili boli.

Kao i kod svake odluke o liječenju, kompetentna i učinkovita procjena je ključna za svaku interakciju s pacijentom. Subjektivna procjena je neophodna za utvrđivanje jesu li mobilizacije prikladne za ovog pacijenta ili su kontraindicirane, tražeći crvene zastavice kao što su rak, nedavni prijelom, otvorena rana ili aktivno krvarenje, infektivni artritis, fuzija zgloba i slično [6].

Objektivna procjena je područje jasne mogućnosti raznolike prilagodbe i primjene mobilizacije. Osim što su metoda liječenja, mobilizacije su dostupne terapeutu za procjenu zglobova i tkiva pacijenta analizirajući njihovu rastezljivost, reprodukciju boli, koštane blokade ili abnormalne završne osjete.

Principi tehnika

a) Odluke koje je potrebno donijeti [4]

1. SMJER - mobilizacije mora klinički opravdati terapeut i mora biti prikladna za postavljenu dijagnozu. Nisu svi smjerovi učinkoviti za svaku disfunkciju.

2. ŽELJENI UČINAK - kakav učinak mobilizacije terapeut želi postići? Oslobađanje od boli ili istezanje ukočenosti?

3. POČETNI POLOŽAJ - pacijenta i terapeuta kako bi tretman bio učinkovit i ugodan. To također uključuje razmišljanje o tome kako će se sile iz ruku terapeuta postaviti da imaju lokalizirani učinak.

4. METODA PRIMJENE - položaj, opseg, amplituda, ritam i trajanje tehnike.

5. OČEKIVANI ODGOVOR - treba li pacijent biti bez boli, imati povećan opseg pokreta ili smanjenu osjetljivost?

6. KAKO SE TEHNIKA MOŽE UNAPRIJEDITI - trajanje, učestalost ili ritam?

b) Mobilizacijske ocjene:

Ocjena I – pasivno kretanje male amplitude na početku raspona bez otpora

Ocjena II – pasivno kretanje veće amplitude bez otpor

Ocjena III – pasivno kretanje veće amplitude u otporu prema kraju raspona

Ocjena IV – pasivno kretanje male amplitude u otpor prema kraju raspona

Ocjena V – Manipulacija ( tehnikom pritiska velike brzine koja je izvan kontrole pacijenta)

Skala ocjenjivanja podijeljena je na dva dijela zbog njihovih kliničkih indikacija:

Niži stupnjevi (I + II) koriste se za smanjenje boli i razdražljivosti-irritability (koristeći VAS + SIN skale).

Viši stupnjevi (III + IV) koriste se za istezanje zglobne kapsule i pasivnih tkiva koja podržavaju i stabiliziraju zglob, čime se povećava raspon pokreta.

Pain gate theory

Pain gate theory (PGT) prvi su predložili Melzack i Wall 1965. godine, i ona je često korišteno objašnjenje prijenosa boli [7]. Razmišljanje o teoriji boli na ovaj način je vrlo pojednostavljeno i možda nije prikladno u svim kontekstima, no kada se razgovara o boli s pacijentima, ovaj opis može biti vrlo koristan.

Kako bismo razumjeli PGT, potrebno je objasniti osjetilne živce. U najjednostavnijem objašnjenju postoje 3 tipa osjetilnih živaca uključenih u prijenos podražaja [8,9]:

⦁ α-Beta vlakna - velikog promjera i mijelinizirana - dodir i pritisak - brza (50 m/s)

⦁ α-Delta vlakna - malog promjera i mijelinizirana - temperatura i bol (dobro lokalizirana, oštra/ubodna) - srednja (15 m/s)

⦁ C vlakna - malog promjera i nemijelinizirana - bol (tupa, slabo lokalizirana, postojana) - spora (1 m/s)

Veličina vlakana je važna jer što je živac veći, brže provodi impulse, dodatno, brzina provodljivosti se povećava prisustvom mijelinske ovojnice, što znači da su velika mijelinizirana vlakna vrlo efikasna u provođenju impulsa. To znači da su α-Beta vlakna najbrža od 3 tipa, slijede ih α-Delta vlakna, a naposljetku C vlakna (10).

Interakcija između ovih živaca je značajna, ali ne obuhvaća cijelu priču. Važno je napomenuti da samo podskup ovih živaca djeluje kao receptori za bol. α-Delta vlakna, koja su često povezana s prijenosom oštrih, brzih bolnih senzacija, igraju posebnu ulogu u osjetilnom sustavu. Svi ovi živci sinapsiraju na projekcijske stanice, koje putuju uz spinotalamički trakt do mozga. Tamo prolaze kroz talamus do raznih regija, uključujući somatosenzorni korteks i limbički sustav. Unutar leđne moždine, inhibitorni interneuroni djeluju kao 'vratari'. Kada nema senzacije iz živaca, inhibitorni interneuroni zaustavljaju signale da putuju uz leđnu moždinu jer nema važne informacije koja treba stići do mozga pa su vrata 'zatvorena' [7]. Kada su manja vlakna stimulirana, inhibitorni interneuroni ne djeluju, pa su vrata 'otvorena' i bol se osjeća. Kada su veća α-Beta vlakna stimulirana, ona brže dolaze do inhibitornih interneurona i, kako veća vlakna inhibiraju djelovanje interneurona, 'zatvaraju' vrata. To objašnjava zašto, nakon što udarite prst na nozi ili udarite glavom, trljanje tog područja pomaže; stimulira α-Beta vlakna, koja zatim zatvaraju vrata za percepciju boli [7].

Mobilizacija (pokret) u zglobu može:

⦁ aktivirati zglobne mehanoreceptore

⦁ aktivirati kožne i mišićne receptore

⦁ smanjiti djelovanje nociceptora (receptora boli)

⦁ smanjiti ili opustiti mišićnu napetost

Terapeutski učinci mobilizacije uključuju:

⦁ stimuliranje kretanja sinovijalne tekućine za prehranu hrskavice

⦁ održavanje/promicanje pokretljivosti periartikularnih tkiva

⦁ osiguravanje osjetnog inputa

Indikacije za mobilizaciju:

⦁ ublažavanje boli

⦁ smanjenje mišićne napetosti ili grčeva

⦁ liječenje reverzibilne hipomobilnosti zgloba uzrokovane kapsularnim problemima

Apsolutne kontraindikacije:

⦁ Malignitet u području tretmana

⦁ Infektivni artritis

⦁ Metabolička bolest kostiju

⦁ Neoplastična bolest

⦁ Fuzija ili ankilozacija

⦁ Osteomijelitis

⦁ Prijelom ili ruptura ligamenta

Relativne kontraindikacije:

⦁ Pretjerana bol ili oteklina

⦁ Artroplastika

⦁ Trudnoća

⦁ Hipermobilnost

⦁ Spondilolisteza

⦁ Reumatoidni artritis

⦁ Vertebrobazilarna insuficijencija

Maitlandova manualna terapija nudi pristup koji može pomoći u olakšavanju boli, povećanju pokretljivosti i poboljšanju kvalitete života. Ova metoda temelji se na pažljivom, individualiziranom pristupu svakom pacijentu, gdje se uzima u obzir specifična priroda vašeg problema i primjenjuju se prilagođene tehnike. Rehabilitacija uz pomoć Maitland koncepta ne samo da može smanjiti bol, već i omogućiti vašem tijelu da se oporavi na siguran i učinkovit način. Razmislite o tome da pružite sebi priliku za oporavak i povratak funkcionalnosti kroz ovu specijaliziranu tehniku.

Ako osjećate bol ili imate fizičke poteškoće, nemojte ignorirati te simptome. Obratite nam se i dogovorite pregled.

Fizio Centar Pokret

1. Ferguson F, Holdsworth L, Rafferty D. Low back pain and physiotherapy use of red flags: the evidence from Scotland. Physiotherapy (2010:96,4;282-288 DOI: 10.1016/j.physio.2010.01.001)

2. .2. ↑ Fields HL and Basbaum AI. Central Nervous System Mechanisms of Pain Modulation. in Wall Parkinson's and Melzack R (eds). Textbook of Pain. 1999: 309-330

3. .3. ↑ Griensven Van H, Strong J, Unruh AM (2014). Pain, 2nd ed. Edinburgh: Churchill-Livingstone.

4. Hengeveld E, Banks K.(ed) Maitland's Peripheral Manipulation. 4th ed. Elsevier: London.(2005)

5. http://www.imta.ch/ International Maitland Teachers Association. 2013

6. ↑ 6. Jump up to:2.0 6. 2.1 International Maitland Teachers association. A tribute to the life and work of G.D.Maitland 1924-2010. Manual Therapy. 2010; 300-301

7. .7. ↑ Jenkins G. Kemnitz C. Tortora G. Anatomy and Physiology: From Science to Life. New Jersey :John Wiley & sons, Inc 2007

8. Lederman E. The Science and Practice of Manual therapy. 2nd ed. Elsevier: London. (2005)

↑ Manipulation Association of Chartered Physiotherapists. Tribute to Geoffrey Maitland (1924-2010) Manual therapy. (2010; 298-299)

10. Melzack R, Wall PD. Pain Mechanisms: A New Theory. Science: New Series 150. (1965:971-979)