Zanimljivo je da mnogi misle kako će kod nas dobiti hrpu vježbi za jačanje.

Dat ćemo vam vježbe u kojima ćete osjetiti da mišići rade jako naporno ali cilj nije samo
jačanje. Time što jedne mišiće tjeramo da rade naporno, zapravo želimo postići da se drugi
mišići opuste. Jer vrlo se često puno teže opustiti nego napeti.

Kad imate puno stresa u životu i hrpu obaveza, ponekad se iznimno teško opustiti. Isto vrijedi
i za mnoge ljude s bolovima u leđima.

Ono po čemu razmišljamo malo drukčije ,jest da tijelo gledamo kao jedan sustav. Želimo
pomoći određenim mišićima da se ponovno mogu opustiti.

Evo jedne velike pogreške koju ljudi rade s bolom u leđima: trude se sjediti potpuno
uspravno.

Ako sjedite kruto uspravno, dogodit će se da vam mišići donjeg dijela leđa neprestano rade a
to je vrlo neugodno. Ako ste ikad pokušali sjediti u “savršenom” držanju, vjerojatno ste
primijetili da se nakon četiri-pet minuta počnete opuštati i pomalo “slijegati”. Ključna riječ tu
je opustiti.

Pitanje je: tko izgleda opuštenije? Onaj ukočeno uspravan ili onaj malo opušten, ali bez
pretjeranog pogrbljivanja? Ne kažem da treba biti u najgorem mogućem, pogrbljenom
položaju. Ali ne treba ni biti ukočeno uspravan.

Evo jednostavne usporedbe. Stisnite šaku i držite je čvrsto stisnutom osjetit ćete kako svi
mišići oko nje rade. Sad zamislite da tako morate sjediti cijeli dan. Nakon nekoliko minuta
mišići oko zapešća počnu slati signale mozgu: “Hej, ja ovdje jako naporno radim.” Postane
neugodno, a zapešće bi vas s vremenom moglo i zaboljeti. To je signal mozgu da je vrijeme
za opuštanje.

S donjim leđima je ista priča. Ako kroz to područje već ide veliko opterećenje, a mi se još
uspravimo, samo doprinosimo problemu i tjeramo te mišiće da rade još napornije.

Zato kod boli u donjim leđima radimo upravo suprotno dopuštamo im da se opuste. Kako?
Tako da druge dijelove tijela natjeramo da preuzmu dio posla. Tijelo je, naime, poput
klackalice.

Ne želimo da donja leđa rade jako puno, ali ne želimo ni da uopće ne rade. Želimo da rade
točno onoliko koliko je potrebno za zadani pokret a istovremeno želimo da i noge, ruke, trup,

sve ostalo, obavljaju svoj dio posla. Tako leđa ne moraju raditi previše i ne moraju slati
mozgu signal: “Hej, ovdje je preopterećenje”, koji po mom iskustvu kod mnogih ljudi
rezultira vrlo stvarnim osjećajem boli.

Da bismo opustili mišiće donjeg dijela leđa, u vašoj priči i ranijim ozljedama tražimo što to
tjera leđa da rade više. Što ih to zateže. Što možda stvara pritisak na diskove ili živce kakva
god bila vaša dijagnoza. Ako su vam rekli da imate izbočeni disk, da imate išijas ili problem s
korijenom živca patologija je patologija. Ono što mi želimo otkriti jest što izaziva pretjerani
pritisak i opterećenje u tom području. A onda to opterećenje smanjujemo tako što druge
dijelove tijela natjeramo da preuzmu svoj posao.

Dok ostatak tijela radi naporno, klackalica se uravnoteži. Mišići donjeg dijela leđa napokon
se mogu opustiti. Skidamo pritisak s diska, sa živca, sa svakog bolnog područja i sve
dovodimo u ravnotežu.

To je glavni pristup našeg u Fizio centru Pokret. To je pristup koji se koristi i s vrhunskim
sportašima a sada je dostupan i vama, ovdje u Splitu.